Burnout sindrom – bolest današnjice?

„Burnout“ postaje sve prepoznatljiviji problem te sve više dobiva medijsku pažnju. Sve više ljudi izostaje s posla i ostalih obaveza zbog posljedica „burnouta“. Što je zapravo „burnout“? Je li to niz simptoma ili definirana bolest? Kako se studenti nose s ovim „sagorijevanjem“? Na mnogo pitanja još nemamo točan odgovor.

Pojam „burnout“ je nastao 1970. godine kada ga je američki psiholog Herbert Freudenberger prvi put upotrijebio kako bi opisao posljedice ozbiljnog stresa u zanimanjima koja su usmjerena pomaganju drugima. Na primjer, doktori, medicinske sestre i tehničari koji sebe žrtvuju kako bi pomogli drugima često osjete simptome burnouta –  iscrpljenost, umor, nemogućnost nošenja sa stresom. Danas se zna, da svaka osoba može osjetiti „burnout“ bez obzira na zanimanje ili zaposlenost, od ekstremno ambicioznog karijerista, radišnih zaposlenika do osoba koje rade kod kuće, svi mogu biti izloženi ovom problemu.

Što je zapravo „burnout“?

„Burnout“ je stanje kroničnog stresa koji dovodi do:

  • Fizičke i emocionalne iscrpljenosti
  • Cinizma i otuđenosti
  • Osjećaja neučinkovitosti i manjka postignuća

Burnout ne nastaje odjednom, nego kroz duži period vremena u kojem smo pod kroničnim stresom i pritiskom. Naše tijelo i mozak nam šalju signale koje ako prepoznamo na vrijeme možemo prevenirati razvitak „sagorijevanja“. U potpuno razvijenom burnoutu, osoba više nije u stanju funkcionirati ni na osobnoj ni na profesionalnoj razini.

Koja je razlika stresa i burnouta?

Razlika stresa i burnouta je upravo u razini i duljini stresa, što ranije se prepoznaju simptomi stresa to je veća šansa da se stres neće razviti u burnout. Stres je relativno kratkotrajan, može trajati do nekoliko dana primjerice u situacijama kad se neki projekt treba završiti ili predati prije određenog roka ili naučiti velika količina gradiva pred ispit. S druge strane, burnout se razvija kroz duže vrijeme kada osjećamo da je naš rad  besmislen, kada postoji nesrazmjer između onoga što želimo raditi i onoga što radimo.

Koji su znakovi i simptomi „burnouta“?

Svaki od gore navedenih posljedica je karakterizirano skupom specifičnih simptoma. Ovi znakovi i simptomi se nagomilavaju kroz duži period vremena i tek onda dovode do sagorijevanja.

  • Znakovi fizičke i emocionalne iscrpljenosti
  1. Kronični umor – u početku se prezentira kao nedostatak energije i osjećaj umor danima, kasnije se osoba osjeća fizički i emocionalno iscrpljeno, izmučeno i potrošeno, te pomisao na sutrašnje obveze ju još više iscrpljuju
  2. Problemi sa spavanjem – u početku osobi je potrebno više vremena da zaspe, često se budi nakon usnivanja, preopterećena je mislima o obvezama prilikom usnivanja, te zatim ne može uopće spavati što vodi do nesanice
  3. Problemi s pažnjom i koncentracijom – smanjena koncentracija i zaboravljivost su prvi znakovi, kasnije se simptomi mogu akumulirati do razine da osoba ne može više raditi
  4. Fizički simptomi – bol u prsima, preskakanje i lupanje srca, kratkoća daha, bol u trbuhu, vrtoglavica, padanje u nesvijest i glavobolje neki su od simptoma koji se mogu javiti
  5. Češća obolijevanja – budući da je ljudsko tijelo istrošeno, imunosni sustav je oslabljen i osoba je osjetljivija na razne infekcije, gripe i prehlade
  6. Gubitak apetita – u početku osoba ne osjeća glad i preskače nekoliko obroka, a kasnije to može rezultirati potpunim gubitkom apetita i na gubitku težine
  7. Anksioznosti – u početku se javlja napetost, zabrinutost i živčanost, kasnije se anksioznost može toliko razviti da osoba nije u mogućnosti funkcionirati ni privatno ni profesionalno
  8. Depresija – u početku se javlja tuga i osjećaj beznađa, te osjećaj krivnje i bezvrijednosti kao rezultat toga, a kasnije se može razviti u tešku depresiju
  9. Ljutnja – u početku se javlja kao napetost i iritabilnost koje se zatim razvijaju u svađe i nesuglasice na poslu i kod kuće

 

  • Znakovi cinizma i otuđenosti
  1. Gubitak užitka – počinje kao gubitak volje za poslom, ali kasnije ako se ne intervenira može prerasti u gubitak uživanja u slobodnom vremenu te vremenu za obitelj i prijatelje
  2. Pesimizam – u početku se može prezentirati kao negativnost prema nekim stvarima, prelazak s „čaša je napola puna“ na „čaša je napola prazna“, dok kasnije može utjecati na manjak povjerenja u druge i osjećaj da ne možeš računati na nikoga
  3. Izolacija – u početku se prezentira kao gubitak volje za socijalizacijom (odbijanje ići na ručak, zatvaranje vrata i potreba da se bude sam), kasnije može prerasti u ljutnju već kad se netko samo obrati ili dolaženje/odlaženje ranije ili kasnije kako bi se izbjegla interakcija
  4. Otuđenost – je osjećaj kada se osoba osjeća isključena od svoje okoline i distancirana od ljudi u svojoj blizini, može dovesti do izolacijskih ponašanja opisanih gore

 

  • Znakovi osjećaja neučinkovitosti i manjka postignuća
  1. Osjećaji apatije i beznađa – osjećaj da ništa nije kako treba i da ništa nije bitno, kako se simptomi pogoršavaju ovi osjećaji mogu kočiti osobu i postavljati pitanja poput „koji je smisao?“
  2. Povećana iritabilnost – javljaju se osjećaji nevažnosti, neučinkovitosti, beskorisnosti, osjećaj da više nisi u stanju odraditi nešto jednako efikasno kao prije
  3. Manjak produktivnosti i loša izvedba – bez obzira na mnogo vremena uloženog u rad, kronični stres sprječava dobru učinkovitost i efikasnost kao prije, što rezultira u nagomilavanju obveza i osjećaju nezadovoljstva

 

Kako prevenirati ili izliječiti „burnout“?

  • Prepoznati da ste pod stresom – osvijestite gore navedene simptome i naučite kad je vrijeme za odmor
  • Spavati dovoljno – za normalno funkcioniranje je potrebno imati dovoljno sati kvalitetnog sna, isključite mobitele i pokušajte se opustiti prije odlaska u krevet
  • Baviti se tjelesnom aktivnošću – krećite se i boravite na zraku, odaberite neki sport ili tjelesnu vještinu koja vam najviše odgovara i budite redoviti
  • Hraniti se zdravo – hrana ima važnu ulogu na naše raspoloženje i energiju
  • Usredotočiti se – nemojte „multitaskati“, koncentrirajte se i rješavajte jedan po jedan zadatak, tako ćete biti efikasniji
  • Planirati i organizirati dan – napravite prioritete te organizirajte i planirajte dan po tome, neke stvari nisu hitne i mogu biti napravljene kasnije
  • Pronaći vrijeme za odmor i za sebe – jako je bitno pronaći vrijeme za sebe i za odmor kako biste kad radite imali više energije i motivacije
  • Pronaći podršku u obitelji, prijateljima, kolegama – pričajte o svojim problemima s ljudima kojima vjerujete, možda su i oni iskusili iste probleme i mogu vam pomoći
  • Raditi sa svrhom – sagledajte dublje značenje onoga što radite. Na koji način se mogu više povezati s onim što radim? Kako dodati smisao?
  • Naučiti nositi se sa stresom – opuštanje s obitelji, uživanje u prirodi, meditacija, vježbanje, pronađite što za vas najbolje funkcionira
  • Naučiti reći „NE“ – u redu je reći „NE“, nemojte se preopterećivati, mislite na sebe

Ukoliko smatrate da ne možete sami riješiti probleme ili se osjećate da postajete depresivni i ne vidite smisla u životu, nemojte oklijevati javiti se psihologu ili psihijatru za stručnu podršku i  savjetovanje.

Prevela i prilagodila: Kristina Stamenković
Fotografije: pixabay.com

 

Izvori:

Isprika

Zbog velikog broja pitanja i upita malo kasnimo sa odgovorima, sva pitanja će biti odgovorena, ispričavamo se zbog navedene situacije!

Vijerno pratite portal i sigurno ćete uskoro naći svoj odgovor!

Fotografija: pixabay.com

Utjecaj mobitela na zdravlje

Današnji život postao je gotovo  nezamisliv bez korištenja mobilnih telefona. U svijetu trenutno postoji oko 5 milijardi korisnika mobilnih telefona, a oko polovicu njih čine korisnici tzv. pametnih uređaja (Smartphone-a).

Pametni telefoni postaju nezaobilazan dio svakodnevnog života te, na neki način predstavljaju i novi načina življenja modernog čovjeka 21. stoljeća.  Oni  danas više ne služe samo radi poziva ili slanja SMS poruka, oni omogućuju komunikaciju i dijeljenje podataka u bilo kojem trenutku,  gdje god se nalazili. Koristimo ih kao fotoaparate, GPS uređaje, za plaćanje računa i internetsku kupovinu… a brojne aplikacije nam pomažu u tome. No, jesu li mobiteli štetni i koje posljedice mogu ostaviti na naše zdravlje?

Uzrokuju li mobiteli rak?

Međunarodna agencija za istraživanje raka 2011. godine klasificirala je zračenje mobilnih uređaja kao “potencijalno karcinogeno” . Iako postoje određene sumnje kako korištenje mobilnih uređaja povećava rizik za razvoj određenih tumora ,ne postoje jasni dokazi koji bi to potvrdili.

Mobilni telefoni emitiraju radiofrekventno zračenje ( oblik neionizirajućeg zračenja), koje se može apsorbirati u dijelove tijela u blizini. Međutim, energija zračenja koju stvaraju mobiteli nije dovoljna da bi uzrokovala izravna oštećenja DNA ili dovela do značajijeg zagrijavanja tkiva te stoga, još nije poznat mehanizam kojim bi radiofrekventno zračenje dovelo do razvoja tumora.

U ožujku 2010. godine pokrenuta je velika prospektivna studija o korištenju mobilnih uređaja i njihovom dugoročnom utjecaju na zdravlje, COSMOS. Studija je uključila oko 290 000 korisnika mobilnih uređaja  18 godina, koji će se pratiti narednih 20 do 30 godina.

Postoje razmatranja kako bi djeca mogla biti pod povećanim rizikom od razvoja tumora. Budući kako je živčani sustav djece još uvijek u razvoju, vulnerabilniji je na utjecaj karcinogenih faktora. Također, kako su njihove ruke kraće u odnosu na odrasle, izložena su većoj energiji radiofrekventnog zračenja iz mobilnih uređaja. Djeca imaju i veći potencijal akumulacije štetnih učinaka (više godina izloženosti) u odnosu na odraslu populaciju.

Dosadašnje studije ne podržavaju tu teoriju te nije pronađena asocijacija s korištenjem mobilnih uređaja u nastanku tumora živčanog sustava. Trenutno je u tijeku nekoliko studija čiji se rezultati očekuju 2018.godine.

Mobiteli -ubojice spermija?

Podaci brojnih istraživanja pokazali su međusobnu povezanost korištenja mobilnih uređaja i negativnih posljedica na mušku plodnost.

Prema  istraživanju izraelskih znanstvenika s Medicinskog centra Carmel u Haifi, razgovaranje na mobitel dulje od 1 sat dnevno i držanje mobitela u džepovima hlača, bilo je povezano s češćom pojavom abnormalne koncentracije sjemene tekućine.

Broj spermatozoida bio je smanjen i u onih koji su držali mobitel u pokraj kreveta tijekom noći ili razgovarali na mobitel za vrijeme punjenja uređaja.

Istraživači iz New South Wales-a, Australia istaknuli su utjecaj oksidacijskog stresa kao mogućeg mehanizma smanjenja pokretljivosti spermija.

Međutim, rezultati nedavnog istraživanja klinike u Bostonu, Massachusetts nisu pokazali povezanost između korištenja mobilnih uređaja i kvalitete sperme, kao ni negativan utjecaj držanja mobitela u džepovima hlača na kvalitetu sperme.

Budući kako dosadašnje studije i analize o utjecaju radiofrekventnog elektromagnetskog zračenja iz mobilnih uređaja na mušku plodnost daju potpuno oprečne rezultate, potrebna su daljnja istraživanja koja će ispitati moguće štetne učinake mobitela na mušku plodnost.

Muškarci bi, u svakom slučaju,  trebali više misliti na svoje reproduktivno zdravlje i pokušati držati uređaje što dalje od genitalija, po mogućnosti izvan džepova hlača.

 Utjecaj na san i mentalno zdravlje

Učestalo korištenje mobilnih uređaja može biti rizični faktor za razvoj poremećaja sna te simptoma depresije u oba spola. Mobilni uređaji emitiraju plavo svijetlo, koje  povećava otpuštanje hormona kortizola u mozgu, što povećava budnost i inhibira produkciju melatonina, potrebnog za san. To može biti uzrokom poremećaja sna, stoga je preporuka ne koristiti mobilne uređaje sat vremena prije odlaska na spavanje. Ukoliko koristite mobilne uređaje prije spavanja, stručnjaci iz Mayo klinike savjetuju držanje uređaja na udaljenosti većoj od 36 cm i smanjenje stupnja osvijetljenosti uređaja, čime će se smanjiti utjecaj plave svijetlosti.

Sve veći problem  postaje i ovisnost o mobilnim uređajima, odnosno sindrom ustezanja ukoliko korisnik ostane bez mobitela.

U nekih ljudi javlja se strah od gubitka mobitela ili mobilnog signala -nomofobija. To izaziva osjećaj straha i tjeskobe  da u slučaju gubitka mobitela nije moguća komunikacija te se gubi povezanost i pristup informacijama.

Stanovnici i slučajni posjetitelji

Mobilni telefoni osim važnih podataka, sadrže i brojne mikroorganizme, u prvom redu bakterije.

Studenti Južnog Sveučilišta, Kolumbija proučavali su bakterije koje se nalaze na mobitelima. Uzimajući briseve ukupno 60 mobitela, koji pripadaju studentima, otkrili su kako  je meticilin-rezistentni Stafilokok aureus (MRSA)  vrlo čest “stanovnik” mobilnih uređaja. Meticilin-rezistentni Stafilokok aureus može uzrokovati ozbiljne infekcije i otporan je na većinu dostupnih antibiotika.

Skupina stručnjaka s Londonske škole higijene i tropske medicine Queen Mary, Sveučilišta u Londonu, 2011.  otkrila je kako je svaki šesti mobitel kontaminiran nekom vrstom fekalnog materijala (sadržaja izmeta). Vjeruje se kako je navedeno rezultat toga što određeni korisnici uređaja ne peru ruke sapunom i vodom nakon obavljanja nužde. Neki uređaji bili su kontaminirani bakterijom E.coli, koja, ukoliko dođe u kontakt s ustima, može uzrokovati vrućicu, povraćanje i proljev.

Stoga, osim redovitog pranja ruku sapunom i vodom, vrlo je važno redovito čistiti svoje mobilne uređaje sredstvima namijenjenim za to.

Mobiteli i prometne nesreće

Vozači često dovode sebe i druge u potencijalno opasne situacije koristeći mobitele za vrijeme vožnje.

Uporaba mobilnih uređaja za vrijeme vožnje, povećava rizik za nastanak prometnih nesreća za oko 3-4 puta.( Ryan Gorman).

Nedavna studija Centra za kontrolu bolesti i prevenciju, uspoređivala je uporabu mobilnih uređaja tijekom vožnje u SAD-u i sedam europskih zemalja. Prema toj studiji, 69% vozača u SAD-u starih između 18 i 64 godine izjavilo je kako su tijekom vožnje razgovarali na mobitel u posljednjih 30 dana, dok se u Europi postotak kretao od 21% u UK do 59% u Portugalu. Također, njih 31% u SAD-u  te 15-31% u Europi, izjavilo je kako su u posljednjih 30 dana tijekom vožnje tipkali SMS poruke.

Aktivnosti poput telefoniranja, čitanja i tipkanja poruka, odvraćaju pažnju vozačima i dovode ih u potencijalnu opasnost. Populacija mladih, neiskusnih vozača je pod posebnim rizikom te oni imaju najveću proporciju smrti od prometnih nesreća povezanih s korištenjem mobitela.

No, nisu samo vozači automobila pod rizikom, u Hrvatskoj svaki treći biciklist telefonira dok vozi, a čak 14 posto biciklista u vožnji uspije pisati SMS poruke i koristiti društvene mreže. Također, gotovo polovica pješaka ima naviku telefonirati, fotografirati ili koristiti društvene mreže dok prelazi cestu.

Hrvatska udruga menadžera sigurnosti (HUMS) osmislila je projekt prevencije smanjenja broja nesreći uzrokovanih korištenjem mobitela u prometu, u sklopu kojeg se obilježava nacionalni Dan bez mobitela u prometu 21. listopada.  Za kampanju je napravljena i mobilna aplikacija, dostupna na Google Play-u, koja prima pozive, evidentira ih te pozivateljima SMS-om javlja kako je korisnik mobitela upravo za volanom i da će im poziv biti uzvraćen. Cilj aplikacije je olakšati vozačima da se riješe loše i opasne navike korištenja mobitela za vrijeme vožnje.

Utjecaj na vid

Mala veličina slova i svjetleći zasloni mobilnih telefona mogu dovesti do „digitalnog naprezanja očiju“. Simptomi naprezanja uključuju umor, crvenilo i iritaciju očiju, suhe oči, zamagljen vid, glavobolju, ali i bolove u vratu i leđima.

Kako bi se smanjilo naprezanje očiju, korisnicima se savjetuje koristiti “20-20-20” pravilo: nakon 20 minuta gledanja u mobilni uređaj, uzeti pauzu od 20 sekundi te promatrati na udaljenosti od 20 stopa (oko 6 metara). Također, dobro je držati  mobitel na većoj udaljenosti od očiju, povećati veličinu fonta na mobitelima, redovito čistiti ekran te tako smanjiti odsjaj s uređaja. ( The Vision Council)

Prevela i prilagodila: Iva Hižar
Fotografija: Iva Hižar

Izvori: